iskreno nemam pojma ni da li će ovo opstati ni da li ću ja uopšte nastaviti da pišem ovde ali ajmo da se nadamo s obzirom da ću sačuvati ovaj sajt i nalog na ovom sajtu (sačuvaću i ovaj tekst na nekom drugom mestu za svaki slučaj)

znači ovako..... sutra imam prijemni ispit. i to mi je treći prijemni ispit u životu, a prvi u ovoj godini. prethodna dva prijemna ispita sam imala prošle godine kada sam upisivala medicinski faks i kad sam morala da spremam biologiju i hemiju u isto vreme. sad moram da spremam samo filozofiju, mada nema šta više da se spremam kad mi je sutra ispit.... ludim.

ludim zato što sam danas radila probni test i pitanja su apsolutno strašna i bacaju me u pesimizam i paralizu i na svako pitanje odgovaram "ne znam..." iako mi poznato zvuči... imala sam 25 poena od 40 i to bi na realnom prijemnom bilo 37,5 od 60, znači neka polovina, ali opet meni nije sve jedno jer sam imala čistu sreću za neka pitanja koja nisam uopšte znala i samo birala nasumično...

primetila sam da u poslednjih nedelju dana imam izraženu disocijaciju i osećanje ničega, što me paralizuje da uradim bilo šta produktivno. konstantno se tešim i pokušavam da što brže izlazim iz tih disocijacija, a telefon ne pomaže uopšte.

nemam pojma više iskreno... sad je dvadeset do četiri ujutro a ja samo piskaram ovo i ništa ne radim produktivno... čak i sad disocijaciju doživljavam dok slušam muziku i pišem ovo, toliko je loše. ali dobro, bar nije toliko loše koliko je bilo prošle godine, tada nisam ni bila svesna šta me je snašlo.

ne znam u koliko sati ću se probuditi sutra ali pokušaću da pročitam bar ove male beleške što sam pisala, i napisaću još ove beleške što mi nedostaju i što sam ih danas našla na sajtu fakulteta iz prošlih godina pripremnih nastava. jedino što će da mi bude olakšica jeste samo da prođe taj 15. jul i da, nakon što se vratim sa sela, pročitam i naučim nešto i iz udžbenika što sam propustila da uradim do sad.

instagram i društvene mreže

dugo nisam pisala o ovome ali sad imam potrebu da pišem. nekako sad kad mi se laptop sjebao (iako ovo pišem sad preko laptopa... mislim... razumeš), više sam počela da se fokusiram na telefon i manje sad koristim spacehey... najviše koristim diskord zbog servera, mislim to mi je validan razlog, ali najzajebanije je to što sam se ponovo vratila na instagram... ja stvarno ne znam više šta da radim jebeno sa tim instagramom.

ja ću majke mi da odem u los anđeles ili gde već fejsbuk drži meta kompaniju i spaliću im sve i seme i pleme i živo i mrtvo i sve ima da im spalim kad su retardirani podljudi sa 3 ćelije u mozgu. toliko sam zavisna od ove aplikacije da to nije normalno više, i nisam samo ja nego svi oko mene, i ja normalno ne mogu da ih krivim zato što je sad instagram savremeno doba i jebiga ne možeš da se povežeš ako nemaš instagram. jebeno sam pokušavala godinu i po dana da se skrasim i da napustim instagram ali ne ide.